Svjedočenje iz inkvizitorsko koncentracionog korona logora
Do nedavno je Australija bila najviše poznata po suncu a sada se ističe po najdužim i najstrožim zaključavanjima te ograničenjima u svijetu…
Vlada je izgradila specijalne sabirne logore od kojih je najveći “Howard springs” za navodno inficirane i one za koje se samo sumnja.
Ima visoku ogradu i pažljivo je čuvan da se spriječi bježanje a gradi se više sličnih širom zemlje.
O zatočeništvu u takvom logoru svjedoči Hajli Hodgson koja uopšte nije bila inficirana – nije imala nijedan “pozitivan test”.
Sve je počelo od toga da je jedan njen prijatelj testiran na poslu te bio pozitivan a onda su njoj pred kuću došli istražitelji.
Vidjeli su snimak na kome se srela sa tim prijateljem dok je vozila skuter i po tablicama su je locirali.
Nešto kasnije su došla policajca i blokirali prilaz kući te joj rekli da mora u logor i nema drugog izbora.
Osim da ide “dobrovoljno” korona kombijem ili da je oni odvezu prisilno u kom slučaju bi bila kažnjenja sa 5000 dolara.
Sada bukvalno dovoze na stotine ljudi samo zato jer su imali kontakt sa nekim pozitivnim na testu.
Obavezan je ostanak od 14 dana, neovisno o tome da li si cijelo vrijeme negativan na testovima.
No prije odlaska tamo su je prevarili pričom da će se moći vratiti odmah, ukoliko test ne pokaže infekciju.
Postoji snimak koji je pokazan u video emisiji gdje se vidi da je taj “taksi” u stvari vozilo kazino bistro bara.
Tek u logoru su joj rekli da će nbiti zatočena 14 dana bez obzira kakvi terstovi budu bili.
Ljudi su tamo izolovani sami u kabinama a hrana im se dostavlj jednom dnevno.
Strogo je ograničeno linijama usko područje za kretanje a u slučaju da neko pređe liniju kazna je 5000 dolara.
Na snimku se vidi da je upozoravaju kako ne smije napustiti svoj balkon da bi razgovarala sa bilo kime od ostalih zatvorenika.
To je osjećaj kao u zatvoru – potpuno je nehumano ono što rade.
Osjećala se malena i beznačajna nakon njihovih prijetnji da bi je mogli zatvoriti i na duže vrijeme.
Za vrijeme boravka u logoru, testirana je 3 puta i svaki put bila negativna no to nije uticalo na prekid karantina.
Tretirana je kao kriminalac samo zato jer je snimljena kamerom kako se srela sa osobom koja je imala pozitivan test.
Nakon svega je ostala i bez posla.
Ljudi su tamo doslovno zarobljeni u kutiji sa malom terasom.
Svuda okolo su kamere i visoka ograda.
Nešpricani ljudi se tretiraju kao gubavci.
U te logore vas mogu poslati nebitno da li ste pozitivni ili negativni ili po kazni.
Za cijelo vrijeme niko im ne govori o njihovim pravima niti mogu kontaktirati advokata.
Bukvalno se odvode i zatvaraju bez ikakvog procesa.
Neki ljudi se odlučuju na bjegstvo i saznali smo da su 3-e njih, pobjegli iz logora.
Nije poznato da li su ih našli ali da – pobjegli su.
Grozno je to što ljudima rade.
Ovo sve otvara važno pitanje – koji je krajnji cilj svega.